Da li će putnički avioni sa jednim pilotom postati stvarnost
Kako kokpiti sa jednim pilotom tehnološki napreduju, pitanja sigurnosti i tenzije u industriji redefiniraju način i vrijeme, kada bi komercijalna avijacija u Europi mogla prihvatiti ovu kontroverznu promjenu.
Kokpiti sa jednim pilotom jedan su od najvećih „vrućih krompira“ u avijaciji. U nekim aspektima, oni imaju smisla, jer pomažu u rješavanju problema sa nedostatkom radne snage i pritiscima troškova u aviokompanijama. Može se čak reći da već postoji tehnologija koja može omogućiti njihovu primjenu.
Ali kako evropska istraživanja napreduju, tako rastu i zabrinutosti. Agencije za sigurnost, sindikati i piloti upozoravaju da tehnologija još nije sposobna zamijeniti kritičnu rezervu koju pružaju dva obučena profesionalca.
Istraživanje Evropske agencije za sigurnost avijacije (EASA) iz 2025. pokazalo je isto. Ipak, postoji radna grupa koja istražuje koliko bi bilo moguće imati samo jednog pilota na komercijalnim letovima. Evo pregleda pozadine i mogućeg razvoja u budućnosti.
Kokpiti sa jednim pilotom počeli su dobijati na značaju početkom 2020-ih
Proizvođači aviona Erbas i Daso obratili su se 2017. Evropskoj agenciji za sigurnost avijacije (EASA) sa zahtjevom za regulatorni pregled izvodljivosti operacija sa jednim pilotom na komercijalnim letovima.
Erbas je objavio 2017. da će potrebna tehnologija biti spremna u nekim njihovim avionima do 2025. i tražio je vremenski okvir za njenu primjenu u industriji.
U isto vrijeme, Reuters je izvijestio da je Erbas osnovao radnu grupu, Project Connect, zajedno sa Cathay Pacific, s ciljem implementacije smanjenog broja članova posade na dugolinijskim letovima do 2025. Pri čemu bi većinu vremena u kokpitu bio samo jedan pilot. Isti članak navodi da je i Lufthanza sprovela probe, ali nije imala planove za uvođenje ove prakse.
EASA je pokrenula radnu grupu i sprovela procjenu rizika sigurnosti operacija sa jednim pilotom kako bi odredila koja pravila bi bila potrebna za rješavanje problema poput umora i potrebe za pauzama za odmor.
Istraživanje EASA iz 2025. zaključilo je da kod operacija sa jednim pilotom trenutna tehnologija još ne može garantovati „ekvivalentni nivo sigurnosti“ kao kod posade sa dva pilota.
Argumenti za i protiv kokpita sa jednim pilotom
Zaštitnici ove ideje ističu sljedeće:
- Tokom dugolinijskih letova, posebno u fazi krstarenja, u kokpitu se dešava vrlo malo, pa bi jedan pilot mogao voditi let.
- Ovo bi bio odličan način za aviokompanije da uštede, jer bi jedan pilot značajno smanjio plate, obuke i druge troškove osoblja.
- Mnogi smatraju da je ovo logičan korak. Avijacija se decenijama sve više automatizuje. Tokom pedesetih, u kokpitu bi bio kapetan, kopilot, inženjer leta, navigator i radio-operater. Tehnologija u kokpitu stalno napreduje.
- Pandemija je dovela do povećanog nedostatka radne snage u avijaciji. Drastično smanjenje broja pilota koji su potrebni može pomoći u rješavanju ovog problema.
Kritičari ističu sljedeće argumente protiv:
- Trenutni proces zavisi od dva pilota – oni dijele odgovornosti, provjeravaju odluke jedan drugog i obučeni su da zajedno reaguju u krizama. Promjena ovog procesa više bi zavisila od ljudi i alata izvan aviona, a ti procesi još nisu razvijeni.
- Mnogi sindikati pilota, uključujući ECA, bili su protiv testiranja i uvođenja. Smatraju da operacije sa jednim pilotom predstavljaju „kockanje sa sigurnošću“.
- Samo jedan pilot povećava mogućnost greške. Ako je pilot jedan, radno opterećenje je konstantno i nema olakšanja. To povećava šanse za propuštene signale, sporije reakcije i smanjenu situacijsku svijest. Dva pilota povećavaju mogućnost da primijete kada nešto nije u redu i reaguju.
- Toni Lukas, kapetan Erbasa A330 za Qantas Airways i predsjednik Australijskog i Internacionalnog pilotskog udruženja, rekao je: „Kada stvari krenu po zlu, to se dešava prilično brzo“. Dodaje da ljudi koji podržavaju ovu ideju nisu isti oni koji svakodnevno lete tim avionima.
- Trenutna tehnologija još nije dovoljno pouzdana da sama obavi sav posao jednog pilota, navodi Airport Technology. U suštini, u okruženju sa jednim pilotom ne postoji zamjena za sertifikovanog pilota koji može odmah i sigurno preuzeti punu kontrolu nad avionom.
- To bi dovelo do dodatnog pritiska u industriji već pogođenoj problemima od pandemije. Još jedan problem je što mlađa posada ima manje prilika da uči od iskusnih pilota ako svi lete sami.
- Jedna od najvećih prepreka je povjerenje putnika. Istraživanja stalno pokazuju da ljudi jednostavno ne žele letjeti avionom koji ima samo jednog pilota.
- Da li proizvođači i ljudi vođeni finansijskim interesom zaista trebaju diktirati politiku avijacije?
Dokle je stigla ideja o kokpitima sa jednim pilotom
Evropsko udruženje pilota (ECA), koje predstavlja 40.000 pilota u 33 evropske zemlje, u februaru 2025. je saopćilo da „borba oko letova sa jednim pilotom nije ni blizu završetka“, uprkos nedavnim nalazima o sigurnosti.
Evropski plan za sigurnost avijacije, objavljen 2025., i dalje uključuje Proširene minimalne posade (eMCO). To je ono što nazivaju operacijama sa jednim pilotom tokom krstarenja, ali takođe navodi da nova tehnologija mora poboljšati sigurnost. EASA je pomjerila vremenski okvir na kraj decenije, oko 2030., dozvoljavajući dalja konsultiranja sa tijelima za sigurnost i drugim zainteresovanim stranama.
Fokus Radne grupe za pravila (RMT.0739) – zvanične radne grupe zadužene za razvoj regulatornih okvira – pomjeren je sa jednog pilota od poletanja do sletanja, na jednog pilota samo tokom krstarenja.
Umjesto da se žuri sa odobravanjem smanjenja posade, sada se fokus stavlja na razvoj „pametnih kokpita“. To podrazumijeva prvo sertifikovanje tehnologije, dok su i dalje dva pilota u kokpitu radi prikupljanja podataka.
Ovo sada rješava prazninu u sigurnosti identifikovanu istraživanjem. Logika je da se pilot ne može jednostavno ukloniti. Ono što on radi mora zamijeniti sertifikovana tehnologija.
Tek u ovoj fazi kokpiti sa jednim pilotom mogli bi se tehnički i zakonodavno približiti stvarnosti. Uvjeravanje javnosti bi, naravno, bio posljednji, vrlo kontroverzan i izazovan korak.
Alex Ledsom, Forbes
